Razbijanje mitova u treningu N2

Trening snage je neiscrpna tema o kojoj se može pričati i pisati u nedogled. Zabluda je mnogo, ovim putem razrešićemo nekoliko.

RAZBIJANJE MITOVA

Mit broj 1

Treniranjem ekscentrične faze pokreta stvara se pozitivan uticaj na koncentričnu fazu pokreta!

Sa osobama koje ne mogu da urade ni jedan zgib, radeći samo fazu spuštanja NEĆETE kreirati bitan uticaj na fazu podizanja. Tokom ekscentrične faze pokreta telo uključuje odbambene mehanizme kako bi se zaštitilo od povrede, posedno pri većim brzinama pokreta i u krajnjim amplitudama. U koncentričnoj fazi pokreta vi te mehanizma želite da isključite. Radeći ekscentričnu fazu takođe trenirate drugačiji motorni obrazac koji nije identičan onom u koncentričnoj fazi. Vrlo je očigledno da ovakav obrazac treninga ima veoma limitiran efekat.

Mit broj 2

Snaga se razvija i sa 12… 14… 16… 18… 20… ponavljanja!

Trenažni efekti na razvoj snage se postižu samo sa vežbama koje se rade do 10 ponavljanja sa adekvatnim opterećenjem. Ukoliko sa datim opterećenjem radite veći broj ponavljanja od 10 razvijate izdržljivost u snazi ili samo izdržljivost. Takođe, ukoliko sa datim opretećenjem možete da radite serije sa više ponavljanja od 10, to opterećenje nije dovoljno veliko da bi se ostvario efekat na razvoj snage.

Ako želite još informacija o ovoj i sličnim temama registrujte se za učešće na nekom od Top Academy seminara klikom na ovaj link.

Bojan 

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Dinamometrija šake kao indikator pripremljenosti sportista

Ruski naučnici su i dalje najbolji stručnjaci u oblasti periodizacije sportskog treninga. Bez sumnje su bili dominantni tokom 60-ih i 70-ih godina prošlog veka, ali poslednja istraživanja govore da su i dalje najbolji.

Veoma je interesantan jedan metod koji koriste pao procenu pripremljenosti svojih sportista. To je dinamometrija šake. Dinamometrija šake ili merenje jačine stiska šake nije nova metoda niti je revolucionarna. Postupak kojim se meri snaga stiska šake tj. maksimalna sila mišića podlakta koji vrše pregibanje šake i prstiju je veoma jednostavan. U ruku se uzme dinamometar i maksimalnom snagom se stegne šaka.

Rezultate koje dobijaju merenjem predstavljaju im indikatore pripremljenosti sportista. Interesantno je da istu metodu primenjuju kod različitih sportista, pa i kod onih kojima mišići podlakta nisu jaki ili veoma bitni u sportu kojim se bave. Vrednosti koje dobiju govore im o stepenu razdražljivosti centralnog nervnog sistema (CNS). Sportista kada je u sportskoj formi postiže najbolje rezultate i CNS je pripremljen i najboljoj meri za psiho-fizičke napore kojima će telo biti izlagano tokom takmičenja. Kao posledica toga rezultati merenja stiska šake će biti za nijansu bolji nego obično. CNS ne može dugo vremena da bude u stanju maksimalne razdražljivosti, koja je neophodna za postizanje maksimalnih rezultata. Te je potrebno trening prilagoditi kalendaru takmičenja i sportsku formu dostići za vreme takmičenja, a ne pre ili posle. Visok nivo razdražljivosti CNS može da traje oko dve nedelje i bilo bi idealno da takmičenje bude u tom periodu.

Bitno je napomenuti da ovaj test ne iscrpljuje sportiste, te se može raditi i dan pre takmičenja.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Plan treninga u teretani

Dugogodišnji vežbači u teretanama se mogu klasifikovati u dve kategorije sa aspekta sistema vežbanja:

  1. U prvoj brojnijoj grupi su vežbači koji svaki trening u teretani nasumično rade vežbe koje smatraju da bi tog dana bile najpogodnije za njih. Dok već sledeći trening rade takođe nasumično drugi spektar vežbi i tako u nedogled svaki trening potpuno drugačiji program vežbanja.
  2. Drugu kategoriju vežbača čine oni sa programom vežbanja koji su sami osmislili ili im je napisao trener i taj program rada sprovode čitavu godinu pa čak i duže.

Ni jedna ni druga krajnost nisu dobre. Čestom promenom programa treninga mišići se stižu da se adaptiraju na trenažne stimuluse od prethodnog treninga jer su već na sledećem treningu podstaknuti na adaptaciju na neku drugu vežbu ili kompleks vežbi. S druge strane svaki program vežbanja koliko god da je dobar ima svoja ograničenja. To znači da se ceo lokomotorni i nervni sistem adaptiraju na određeni program vežbanja u potpunosti posle 4 do 8 nedelja i neophodno je program vežbanja promeniti posle tog perioda. Ukoliko se jedan isti način treninga sprovodi dug vremenski period npr. 6 meseci dolazi do stagnacije ili platoa u napretku jer je telu potreban novi stimulus na koji bi se prilagođavao. Posle 4 do 8 nedelja program treninga makar bio i najbolji i najefikasniji iscrpi adaptacione kapacitete organizma te je potrebno krenuti sa izvođenjem novih vežbi kako bi se telo ponovo pobudilo i adekvatno reagovalo na nove trenažne stimuluse.

Zbog pomenutih adaptacionih mehanizama organizna neophodno je program treninga u teretani menjati na svakih 4 do 8 nedelja. Ukoliko se program sprovodi duže ljudsko telo ne može adekvatno da odgovori na trenažna opterećenja. Da li će se program sprovoditi samo 4 ili celih 8 sedmica zavisi od mnogih faktora:

-Trenažnog iskustva,

-Biološke starosti,

-Pola,

-Broja treninga u toku jedne sedmice,

-Individualnih karakteristika vežbača,

-Brzine kojom se osoba adaptira na nova trenažna opterećenja,

-Trenažnog perioda (kod sportista),

-Broja utakmica (kod sportista)…

Ukoliko vredno trenirate a ne uočavate željene rezultate, sigurno negde grešite. Zapitajte se u čemu je problem, ili se konsultujte sa stručnom osobom koja vam može dati jasne smernice kako unaprediti kvalitet treninga.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Vežbe istezanja pre takmičenja

Veliki je broj naučnih radova koji tvrde da izvođenje vežbi pasivnog istezanja mišića neposredno pre treninga ili takmičenja nije najbolji izbor. Osnovni razlog za to je umanjena sposobnost produkcije maksimalnog nivoa sile mišića, što je veoma važno za trening sile. I smanjena sposobnost produkcije sile za kratak vremenski period, što bitno utiče na trening snage i brzine.  Tip aktivnost koji se predlaže od strane najboljih trenera za fizičku pripremu je dinamičko istezanje (dynamic flexibility). O ovom tipu istezanja više u nekom od narednih postova.

Izuzetci od ovog pravila mogu se napraviti na osnovu nekoliko tvrdnji.

Oprevdanost izvođenja pasivnog istezanja pre treninga ili takmičenja može biti kada se pre istezanja uradi samomasaža Foam-rolerom, a nakon istezanja uradi i dinamičko istezanje. Ovaj redosled izvođenja vežbi optimalan je zato što se primenom Foam-rolera mehanički utiče na smanjenje tenzije fascija koje obavijaju mišiće i redukciju andenoznih čvorića u mišićima. Odmah nakon samomasaže efekti pasivnog istezanja su veći jer je mišićno i vezivno tkivo imaju veću sposobnost adaptacije jer su manje napeti. Nepostedno nakon pasivnog istezanja dinamičkim istezanjem se aktiviraju mišićne grupe koje će biti najaktivnije tokom treninga. Negativi efekti pasivnog istezanja u ovom slučaju su anulirani jer se dinamičkim istezanjem mišićno-tetivni organi dovode u optimalno stanje za izvođenje brzih pokreta iz produkciju velikog nivoa sile.

Jedno od najnovijih istraživanja ukazuje na mogućnost da se pasivno istezanje izvodi jedan čas pre takmičenja. Rezultati istraživanja se baziraju na stanovištu da se tokom pasivnog istezanja smanjuje količina međućelijske tečnosti u mišiću, tj. gubi se voda što negativno utiče na sposobnost produkcije sile, a nakon jednog časa dolazi do superkompenzacije te se nivo vode povećava i sposobnost mišića raste. Rezultate ovog istraživanja je potrebno proveriti u praksi iako autori tvrde da gimnastičari ovaj metod rada primenjuju već godinama.

I na samom kraju želim da se osvrnem na jednu izuzezno glupu konstataciju u vezi istezanja koja se može čuti gotovo svaki dan.

„Ja se često istežem (pasivno) jer želim da mi mišići budu vretenasti i izduženi“

Konstatacija je totalna glupost zato što:

Mišići je pripajaju za kosti, da bi jedan mišić bio izdužen potrebno je da se njegovi pripoji udalje, tj. kosti za koje se veže. Kako je moguće udaljiti dve kosti jednu u odnosu na drugu duže vreme? NIKAKO, jer to je namoguće. Kosti su udaljene tokom položaja koji vežbač zauzima dok izvodi vežbu istezanja, ali čim promeni položaj kosti se vraćaju u prethodni položaj. Da li je mišić vretenast ili ne zavisi u velikoj meri od genetike a ne od toga da li se istežeš ili ne.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.