Rotirajuća baza – ANTERIOR PELVIC TILT (II deo)

U prvom delu mogli ste da se upoznate sa značajem dobrog pozicioniranja karlice, kao i negativnim efektima koji nastaju usled rotacije karlice unapred tj. formiranja Anterior pelvic tilt (APT).

Ako je jedna mišićna grupa manje aktivna, taj nedostatak ili disbalans u ravnoteži nadoknađuje druga mišićna grupa, najčešće sledeća u nizu, u kinetičkom lancu. Takođe, ako je jedna mišićna grupa previše aktivna, kako vršenjem svoje primarne funkcije, tako i dodatnim naporom usled neaktivnosti drugih mišića, značajno se povećava mogućnost od povreda.

UTICAJ APT NA MIŠIĆE DONJEG DELA TELA

Promenom položaja karlice i izraženom lumbalnom lordozom, umnogome se menja aktivnost mnogih mišićnih grupa. Aktivnost jednih se značajno povećava te postaju prenapeti, dok su drugi neaktivni i slabi.

Usled prenapetosti pregibača u zglobu kuka (iliopsoas) i promene nagiba karlice, opružači (gluteusi) bivaju neaktivni i slabi. Dalje, nepovoljan položaj kičme u lumbalnom delu, pojačava napestost opružača kičme (erectori spinae), dok su pregibači slabi (rectus abdominis, obliquus externus i obliquus internus).

Smanjena sposobnost produkcije sile glutealnih mišića (gluteus maximus, medius i minimus) direktno i posredno utiče na stabilnost kolena. Kada su abduktori kuka – gluteusi neaktivni i slabi, aduktori kuka povlače nadkolenicu ka unutra, čime se narušava stabilnost kolena sa bočnih strana. Posredan uticaj se ostvaruje promenama u funkciji mišića zadnje lože buta (biceps femoris, semitendinosus i semimembranosus). Pomenuta mišićna grupa pored izvođenja flexije kolena s dodatnim naporom preuzima deo aktivnosti gluteus maximusa u pokretu extenzije u zglobu kuka. Usled toga postaju previše aktivni i prenapeti. Eksponencijalno sa pojačanom aktivnošću mišića zadnje lože buta smanjuje se dužina i aktivnost extenzota kolena – quadricepsa. U tom slučaju kolena bivaju manje stabilna i u sagitalnoj ravni.

UTICAJ APT NA MIŠIĆE GORNJEG DELA TELA

Opšti uticaj pozicioniranja karlice očigledan je dejstvom na funkciju mišića gornjeg dela tela. Promene u stepenu zakrivljenosti lumbalnog dela kičnemog stuba se prenosi i na torakalni deo kičme – kifoza. Primetne posledice su kifotični grudni deo kičmenog stuba i skraćeni i jaki grudni mišići (pectoralic major i minor). Takvo stanje utiče na položaj lopatica, a time i zgloba ramena. Lopatice se udaljavaju od kičemnog stuba (Anterior scapular tilt) dovodeći mišiće koji lopatice približavaju kičmi (retraktori lopatice – rhomboideus i donji trapesius) u nepovoljan položaj. Oni postaju izduženi, neaktivni i slabi.

Da bi kompenzovali slabost pomenutih mišića pojačan je rad extenzora vrata –  gornjeg trapeziusa i levatora scapulae. Posle izvesnog vremena oni postaju prenapeti, a flexori vrata bivaju neaktivni i glava se rotira ka unapred.

Iznenađujuća je sposobnost adaptacije organizma i kompenzatornih promena koje je telo sposobno da učini kako bi se zadržao ravnotežni položaj.

U trećem delu biće objašnjeni načini kako se trenažnim procesom utiče na uspostavljanje funkicionalnog motoričkog statusa.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.