Izvrtanje skočnog zgloba vodi u nove povrede

Izvrtanje skočnog zgloba je česta povreda, ali ne i bezazlena. Kod osoba koje su često izvrtale skočni zglob primetio sam da imaju slabiju kontrolu mišića stabilizatora kuka. I to pre svega gluteus mediusa i gluteus maximusa.

Ova vrsta povrede utiče negativno na stepen neuralne kontrole pokreta. Time se narušava stabilnost celog elstremiteta, a zatim i celog tela.

Podudarnost sam uočio jer pri stabilizacionim pokretima nedavno povređeni klijenti nekontrolisano rade pokrete unutrašnje rotacije i pregibanja u zglobu kuka, što bi pomenuti mišići trebali kao antagonisti (mišići koji izvode pokret u suprotnom smeru) da spreče.

Zakažite testiranje u Top Gym-u da procenimo stepen povrede i funkcionalnost pokreta i zaštitimo telo od povreda u budućnosti.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Zašto se povređuje zadnja loža

Najčešći razlog povrede mišića je deficit u snazi i aktivaciji glutealnih mišića. Deficit u snazi znači nemogućnost da generišu adekvatan nivo sile, a slaba aktivacija da kasne u regrutaciji većine mišićnih vlakana. Mišići zadnje lože i gluteusi su sinergisti što znači da zajedno vrše pokret opružanja u zglobu kuka.

Mehanizam povrede je sledeći: kada jedna mišićna grupa radi slabije druga mora da radi više kako bi se nadomestio deficit. Najčešće se dešava da se gluteusi ugase a da mišići zadnje lože rade previše te se posle određenog vremena i povređuju.

Dođite u Top Gym da upalimo gluteuse i rešimo problem sa zadnjom ložom.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Misšići ledja se ne povredjuju jer su slabi već umorni

Koliko sam samo puta čuo pitanje „Kojim vežbama da ojačam mišiće donjeg dela leđa?“, toliko puta dođem u iskušenje da sagovorniku sa kojim razgovaram kažem da nisam osoba sa kojom treba o tome da priča. Razlog za to je jer me to pitanje pitaju isključivo oni koji imaju posturalne probleme, a pre svega izraženu lumbalnu lordozu.

Njihovi mišići leđa nisu slabi. Čak šta više, veoma su jaki. Razlog za to je jer su hronično napeti i pod stalnim opterećenjem. Razlog zbog kojeg me pitaju za odgovarajuće vežbe je osećaj opterećenja ili napora u donjem delu leđa, te misle da će jačanjem rešiti problem. Problem nije u slabosti mišića, već u njihovom hroničnom zamoru jer trpe dugotrajno velika opterećenja, na račun drugih slabih mišića. Kada se obzirom na takvo stanje ovi mišići dodatno izolovano jačaju stanje se pogoršava i povrede nastaju posle kratkog vremenskog perioda.

Ono što treba uraditi u takvim situacijama je jačanje mišića glutealne regije, jer su oni glavni opružači kuka, a ne lišići leđa. A istovremeno jačanje stomačnih mišića sa kičmom u neutralnoj poziciji. To znači niti u flexiji niti u extenziji.

Na taj način mišići donjeg dela leđa će se rasteretiti dodatnog napora koji su vremenom kompenzujući slabosti ostalih grupa mišića preuzeli na sebe. Čime će se funkcionalnost celog tela povećati.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Bolovi u ledjima mogu biti posledica problema sa primicačima

Sve je veći broj ljudi koji imaju probleme sa bolovima u donjem delu leđa. Pošto je ljudsko telo složen sistem, u kojem jedan deo tela ne funkcioniše nezavisno od drugih delova, u identifikaciji problema treba sagledati širu sliku. Stabilnost u predelu donjeg dela leđa se narušava lošom pokretljivošću kukova. Kada kukovi nisu dovoljno pokretljivi mišići u donjem delu leđa trpe hronično veća opterećenja, što posle određenog vremena stvara bol.

Primicači ili aduktori su mišići koji se nalaze sa unutrašnje strane butine i izvode pokret približavanja jedne noge drugoj. Kada su ti mišići nedovoljno razgibani nemoguće je dovoljno podići nogu na stranu, jer se oni suviše rano zategnu i onemogućavaju pokret nagore. Pri svim pokretima kada je neophodno napraviti veliki opseg pokreta na stranu, dolazi do zatezanja pomenutih mišića i kompenzatorno mišići leđa pomažu u izvođenju pokreta. Kada se u zglobu kuka ne mogu izvoditi pokreti adekvatnog opsega mišići leđa koji izvode pokrete naginjanja tela na stranu pokušavaju da pomognu. To dovodi do toga da usled čestih i prevelikih opterećenja nadražuju nerve koji iniciraju bol.

Problem tada nije u mišićima leđa koji su hronično napeti, već u nedovoljnoj pokretljivosti mišića nogu koji umanjuju pokretljivost kukova. U tom slučaju treba istezati mišiće nogu do granice bola, kako bi se pokreti izvodili u zglobu kuka a ne u lubmalnom delu kičmenog stuba koji treba da bude stabilan. Jer osnovna funkcija mišića leđa je obezbeđivanje stabilnosti kičmenom stubu.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Zašto ne treba nositi steznike za skočni zglob

Povrede skočnog zgloba su česte. Najčešća povreda izvrnuće zgloba na spoljašnju stranu. Posledice izvrnuća su povreda ligamanata koji se nalaze sa spoljašnje strane zgloba. U lakšim slučajevima dolazi do nategnuća ligamenata dok u težim slučajevima ligamenti pucaju.

Nakon što se povreda sanira sportisti najčešće nose steznike za skočni zglob sa ciljem bolje stabilizacije zgloba. Mnogi se odlučuju za nošenje steznika samo zbog osećaja sigurnosti, jer je povreda koju su imali bila bolna ili traumatična.

Nekoliko je razloga zašto ne treba nositi steznik za skočni zglob:

  1. Smanjen opseg pokreta u skočnom zglobu kompenzatorno dovodi do potrebe za povećanim amplitudama pokreta u zglobu kolena, koje tako trpi veća opterećenja. Nedovoljnom pokretljivošću skočnog zgloba narušava se stabilnost kolena i povećava rizik od pojave bola u prednjem delu kolena i povrede prednjih ukrštenih ligamenata.
  2. Stabilnost skočnom zglobu treba da pružaju mišići stopala, potkolenice i mišići oko zgloba kuka, a ne pasivni stabilizator kao što je steznik. Posledica toga je smanjena aktivnost mišića stabilizatora i narušavanje međumišićne koordinacije.
  3. U stopalu i skočnom zglobu se nalazi veliki broj proprioreceptora. Proprioreceptori imaju ulogu u prikupljanju informacija o položaju delova tela i promenama položaja. Obzirom da se nalaze u predelu stopala bitni su u održavanju ravnoteže celog tela. Kada steznik pomaže u stabilizaciji skočnog zgloba proprioreceptori su onemogućeni da adekvatno odrede položaj segmenata tela a time i potrebu za uključivanjem u rad pojedinih mišića.

Nakon perioda rehabilitacije od povrede skočnog zgloba sportista treba da nastavi sa treningom bez nošenja steznika, ukoliko to nije moguće rehabilitaciju treba nastaviti jer povreda nije u potpunosti sanirana.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Zašto te bole ledja kada radiš trbušnjake?

Prilikom izvođenja vežbi za jačanje trbušnih mišića koje se rade ležeći na leđima sa podizanjem nogu, kod nekih osoba se javlja bol u predelu leđa. Objašnjenje za pojavu bola u predelu leđa nije lako dati jer se pokreti izvode u zglobu kuka i nebi trebali da iritiraju nerve i mišiće u predelu donjeg dela leđa.

Krivac za pojavu bola u ovim pozicijama je mišić koji se zove Psoas major. Paradoks u funkciji ovog mišića je taj da vrši pokrete pregibanja (flexije) i opružanja (extenzije) donjeg dela kičmenog stuba. To je jedini za sada poznati mišić koji izvodi pokrete u jednom zglobu (ili grupi zglobova kao što je donji deo kičmenog stuba) u jednoj ravni ali u dva različita smera.

Gornja vlakna mišića se pripajaju na bočnim stranama pršljenova i izvode extenziju gornjeg dela lumbalnih diskusa. Dok donja vlakna istog mišića se pripajaju sa prednje strane pršljenova i vrše flexiju donjeg dela lumbalnih diskusa.

Pored svega toga psoas major ima ulogu u stabilizaciji kičme. On je posturalni mišić koji ima dominantno spora mišićna vlakna i pruža stabilnost kičmenom stubu sa prednje i bočnih strana. Kada se rade gore pomenute vežbe menja se ugao pod kojim mišić ispoljava silu.

Ako su noge u donjoj poziciji na nekoliko centimetara od podloge psoas major istovremeno vrši stabilizaciju donjeg dela kičme i pregibanje u zglobu kuka. Krak sile mišića je mali i gornji pripoj mišića koji se nalazi kao što sam napomenuo na kičmenim pršljenovima se pomeraju nadole poraveći krivinu u donjem delu leđa, što kod pojedninih osoba stvara bol. Kada se noge podignu u višu poziciji krak sile mišića se povećava i lakše mu je da stabilizuje kičmi i istovremeno povlači noge nagore.

Ukoliko izvođenje ove vežbe stvara bol ne treba je raditi. To ne znači da je ta vežba loša, već da za određene osobe može biti štetna. Potrebno je pre toga ojačati i ostale stabilizatore donjeg dela kičme koji će zajedno sa psoasom adekvatno stabilizovati kičmeni stub kada su natkolenice u položaju flexije. U tom slučaju se stabilnost lumbalnog dela kičme neće narušiti dok se izvode pokreti u zglobu kuka.

Vežba kao takva nije loša i treba je raditi, ali nije prikladna za osobe sa slabim mišićima trupa.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Da li je trener glavni krivac za povrede sportista?

Uzroci povreda u sportu su mnogobrojni. Najčešće ne postoji samo jedan razlog za nastanak povrede, već je to zajednički zbir nepovoljnih faktora koji se manifestuju tokom određenog vremenskog perioda. Razlog za nastanak povrede može biti manjak motivacije sportiste koji može biti posledica vantrenažnih faktora kao što su neisplaćene premije, porodični problemi, promena mesta stanovanja itd. U tom slučaju manje motivisan sportista koji se takmiči ili trenira sa maksimalno motivisanim protivnikom rizikuje nastanak povrede jer je koncentracija na nižem nivou od neophodne.

Kada se u jednoj ekipi nekoliko igrača povredi u kratkom vremenskom periodu sigurno postoji problem u organizaciji treninga, a ukoliko igrači imaju slične vrste povreda jasno je da se prave očigledni propusti u određivanju opterećenja u treningu.

Takva situacija je upravo u košarkaškom klubu Partizan.

Duško Vujošević je odličan trener i to je dokazao mnogo puta, ali u situaciji u kojoj se nalazi trenutno mora da snosi potpunu odgovornost za zdravstveno stanje ekipe. Takođe, on je birao stručni štab koji se zajedno sa njih bavi fizičkom pripremljenošću igrača. Interesantno je napomenuti da su igrači Partizana i u prethodnim sezonama imali sličan broj utakmica i učestvovali u nekoliko takmičenja istovremeno, ali nikada igrači nisu bili ovoliko povređeni.

Krenimo od analize povreda. Tri košarkaša Partizana su povredili prednje ukrštene ligamente kolena u periodu od 6 meseci. Glavni razlog povrede ovog tipa je veliko trenažno opterećenje, pre svega veliki obim rada. Manjak kvalitetnih i talentovanih igrača se ne može uvek nadoknaditi velikim brojem treninga, ovo je potvrda toga. Ne želim da sumnjam u visok nivo fizičke pripremljenosti igrača što je drugi razlog povrede prednjih ukrštenih ligamanata kolena, te se može zaključiti da su trenažna opterećenja kojima su bili izloženi igrači na granici adaprabilnih mahanizama ljudskog tela, na koja u jednom trenutku nisu mogli da se adaptiraju i došlo je do povrede.

Određivanjem trenažnih opterećenja se ne bavi samo glavni trener već ceo stručni štab na čelu sa njim koji donosi konačne odluke. Kao što sam napomenuo igrači se prethodnih sezona nisu povređivali u ovoj meri kao ove sezone iako je trener gotovo svih sezona bio Duško Vujošević. Ali menjali su se kondicioni treneri. Kada glavni trener insistira na velikom obimu rada kondicioni trener mora da se prilagođava svoj deo posla tom režimu i na vreme prepozna objektivne znake premora i pretreniranosti kod pojedinih igrača, kako nebi došlo do povreda i velikih oscilacija u sportskoj formi. Ukoliko se trening ne prilagođava nivou treniranosti igrača koji trpe najveća trenažno – takmičarska opterećenja rizik od povrede se povećava.

Očigledno stručni štab na čelu sa glavni trenerom ne prepoznaju objektivne znake zamora kod igrača i ne koriguju trenažna opterećenja na vreme. Prethodnih godina to su radili gotovo odlično i broj povređenih igrača je bio minimalan, uz napomenu da su to uglavnom bile lakše povrede koje su zahtevale oporavak od nekoliko nedelja, a ne nekoliko meseci.

Glavni trener ima najveće zasluge kada se postužu dobri rezultati i isto tako najveću odgovornost kada je pola ekipe povređeno.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Možda te bole ledja jer loše treniraš?

Bol u donjem delu leđa je sve češća pojava. Osobe koje se malo kreću i sede dugo tokom radnog vremena žale se na konstantan bol, sevajući bol, teškoće pri podizanju tereta itd. Preporuka je pre svega počnite sa bavljenjem rekreacijom, razmrdajte mišiće koji su atrofirali jer se malo krećete. Ali nije svejedno kako vežbate.

Sve češće se srećem sa slučajevima u kojima se osobe sa bolom u donjem delu leđa žale da se i pored bavljenja fizičkim aktivnostima bol pojavljuje sporadično ili u kontinuitetu. Kada se jasnije sagleda način na koji se vežbanje sprovodi dolazi se do dva uzročnika problema.

  1. Nepravilna tehnika izvođenja vežbi za jačanje mišića glutealne regije i trupa,
  2. Neadekvatno istezanje mišića trupa.

Jedan od osnovnih razloga za pojavu bola u donjem delu leđa je slabost mišića trupa u kombinaciji sa loše razgibanim kukovima i slabim gluteusima. Slabi mišići trupa ne obezbeđuju adekvatnu stabilnost kičmenom stubu. Dok se loše razgibani kukovi i slabi gluteusi razlog zašto se pokreti rotacija ne izvode u zglobu kuka već u donjem (lumbalnom) delu kičmenog stuba, dodatno narušavajući stabilnost kičme. Kome je ovo već poznato zna i da je neophosno raditi vežbe snage za glutealnu regiju i mišiće trupa. NAJVAŽNIJE OD SVEGA JE DA SE TOKOM IZVOĐENJA VEŽBI KOJIMA SE JAČAJU OVE REGIJE POKRET NE ZAVRŠAVA EXTENZIJOM U LUMBALNOM DELU LEĐA. NEMOJTE SAVIJATI LEĐA NA KRAJU POKRETA.

Vežbe u kojima se izvodi pokret extenzije u zglobu kuka ne treba završavati extenzijom u donjem delu leđa, već jakom kontrakcijom glutealnih mišića (JAKIM STEZANJEM). Pored toga trbušnjaci kao vežba nisu idealan izbor u ovakvim situacijama, jer je potrebno eliminisati sve pokrete u donjem delu leđa. Zato su mnogo bolja opcija statičke vežbe – izdržaji.

Drugi problem koji se uočava u treningu je forsirano istezanje mišića mišića trupa i to pre svega trbušnih mišića. Pitanje koje se prvo treba postaviti je da li ih uopšte treba istezati, a drugo da li baš kao na slici ispod?

Osobe koje imaju bolove u donjem delu leđa ovom ili sličnim vežbama će samo pogoršati stanje. Zarad delimičnog rasterećenja trbušnih mišića donji (lumbalni) deo kičme se dovodi do krajnjih pozicaija extenzije, što može biti veoma štetno na kičmeni stub.

Generalno gledano sve krajnje pozicije u kojima se nalazi kičmeni stub (savijanje napred, nazad, na stranu, rotacije) predstavljaju rizične zone za povredu ili pršljenova ili međupršljenskih diskusa. Zato je neophodno izbegavati krajnje pozicije. A u tim pozicijama je kičma upravo kada se nepravilno rade vežbe, kada se rade klasični trbušnjaci i kada se radi istezanje na gore prikazan način.

Ako niste dovoljno vešti da trenirate sami, konsultujte se ili platite stručnog trenira koji svojim znanjem popraviti vaše zdravstveno stanje.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Zasto osobe sa bolom u ledjima imaju nerazgibane kukove

Bol u donjem delu leđa postala je česta pojava kod osoba svih uzrasta. Glavni krivac za probleme sa leđima je način života koji vodimo. Pod tim se prvenstveno podrazumeva veliki broj sati provedenih u sedećem položaju, kako na poslu tako i ispred televizora i računara.

Ljudsko telo je stvoreno da bi se kretalo, na različite načine i u različitim smerovima. Ukoliko lokomotorni aparat čoveka nije dovoljno aktivan bol je prvi signal da postoji problem. Ali kako objasniti vezu između bola u leđima i smanjene gipkosti mišića kuka?

Osnovna funkcija mišića trupa je stabilizacaija kičmenog stuba. Ako su mišići trupa slabi kičmeni stub gubi stabilnost. Da bi se nadoknadio deficit u stabilnosti u lumbalnom delu, telo kompenzatorno obezbeđuje stabilnost u predelu zgloba kuka. I to nikako nije dobro. Zglob kuka treba da bude mobilan, tj amplitude pokreta u zglobu kuka bi trebale da budu velike.

Ako je lumbalni deo tela izgubio na stabilnosti, kompenzatorno kuk gubi na mobilnosti. Deficit u mobilnosti kuka znači da mišići koji vrše pokrete nisu u mogućnosti da izvode pokrete velikih amplituda. Kada osobe sa bolom u leđima izvode vežbe istezanja lako se uočava problem sa smanjenim amplitudama.

Vežbe kojima se može proveriti stepen mobilnost mišića oko zgloba kuka su prikazani na slici ispod.

Prioriteti u treningu da bi se eliminisao bol:

  1. Ojačati mišiće trupa – obezbediti stabilnost lumbalnom delu kičme.
  2. Istezatai mišiće koji vrše pokrete u zglobu kuka – povratiti mobilnost zglobu.
  3. Oba zadatka izvoditi istovremeno.

Naravno da se treningom ne mogu rešiti svi problemi. Oslobodite se loših navika – utičite na uzrok nastanka bola.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Kako prilagoditi trening rezultatima naučnih istraživanja

Povrede kolena su veoma česte u sportu. Na zdravlje kolena utiče mnogo faktora. Ako govorimo o mehanici pokreta pre svega treba istaći smanjenu mobilnost u skočnom zglobu i zglobu kuka, a zatim i slabosti određenih mišića. Uticaj na funkciju kolena imaju pre svih mišići koji vrše pokrete u samom zglobu:

  • pregibači (flexori): kvadriceps femoris i
  • opružači (extenzori): mišići zadnje lože (biceps femoris, semitendinosus i semimembranosus).

Takođe i velika grupa mišića koji obavljaju pokrete u zglobu kuka (neću ih nabrajati jer ih ima mnogo), a čija je funkcija primarno stabilizaciona. Kada kažem slabost određenih mišića mislim na sledeće:

  1. Ne sposobnost mišića da generišu dovoljnu silu kako bi izvršili pokret (koncentrična faza pokreta),
  2. Ne sposobnost mišića da generišu silu kako bi usporili segmente tela ili se suprostavili pokretu (ekscentrična faza pokreta),
  3. Ne sposobnost mišića da da pravovremeno počnu da generišu silu i
  4. Neizbalansiran odnos u snazi mišića.

Veoma je bitno istaći sledeće: NAJVEĆI BROJ NEKONTAKTNIH POVREDA KOLENA DEŠAVA SE PRILIKOM DOSKOKA, USPORAVANJA I PROMENE PRAVCA KRETANJA. Ovaj podatak dobijen je na osnovu brojnih istraživanja sprovedenih od strane British Journal of Sports Medicine i govori nam da se u treningu mora obratiti pažnja na EXCENTIČNU FAZU POKRETA. To znači da je pored sposobnosti mišića da generiše veliku silu neophodno i da adekvatno apsorbuje spoljne sile, koje su znatno veće po svom intenzitetu.

Dobro balansiran plan treninga sa ciljem redukcije povreda treba da sadrži ove komponente:

  1. Uspostavljanje i održavanje mobilnosti skočnog zgloba i zgloba kuka,
  2. Aktivaciju stabilizatora,
  3. Jačanje mišića (koncentična kontrakcija),
  4. Uspostavljanje adekvatne tehnike apsorpcije sile i dovoljnog nivoa snage (ekscentrična kontrakcija) i
  5. Kao posledica prethodno navedenog uravnotežen odnos snage mišića.

Njima svakako nije problem da generiču veliku silu da bi skočili (što se i vidi) nego sposobnost da bezbedno doskoče i to nekoliko desetina puta tokom utakmice.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.