Posturalni deformiteti i sedenje

Osobe koje provode više od 5 sati tokom dana u sedećem položaju predisponirane su za nastajanje posturalnih deformiteta. Dok se sedi kukovi su u položaju flexije što može da dovede to skraćenja flexora kuka, što dalje vodi ka drugim posturalnim poremećajima kao što je promena nagiba karlice.

Sedeći pred kompijuterom zamaraju se mišići ramena i vrata te ramena i glava imaju tendanciju pomeranja unapred pod uticajem gravitacije. To tokom vremena dovodi i do povećanog zakrivljenja kičme.

U skladu sa tim pregibače kuka i grudne mišiće koji su skraćeni treba istezati. A opružače kuka, leđne mišiće i sve mišiće trupa treba jačati.

U Top Gym-u smo od ovoga napravili nauku.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Bol u kolenu kod trkača

Trčanje je mnogo zabavno, posebno kada trčite u društvu. Trkačima zabavu često kvare bolovi koji se najčešće javljaju u kolenu. Najčešći uzrok bola sa spoljašnje strane kolena je slabost mišića glutealne regije. I ovaj bol se može rešiti vežbanjem.

Mehanizam povrede je sledeći: mišići sa spoljne strane kuka (gluteus medius, gluteus maximus, tensor fasciae latae) su slabi skraćeni i napeti. Zbog toga povlače tetivu koja senalazi dug butine sa spoljašnje strane i bol se manifestuje na njenom donjem pripoju. A to je sa spoljašnje strane kolena.

Pomenute mišiće u zavisnosti od rezultata testiranja treba ojačati, istezati ili pak masirati. Da bi znali šta kada i sa kojom mišićnom grupom treba da se radi dođite u Top Gym.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Deformiteti skočnog zgloba opasni po kičmeni stub

Načina na koji hodamo i trčimo umnogome utiče na funkcionalnost celog tela. U velikoj meri to zavisi od funkcionalnosti stopala. Osobe koje imaju spuštene svodove stopala u rizičnoj su kategoriji od povrede kičme i bola u donjem delu leđa. Deformitet spuštenih svodova stopala od 2-3% utiče na promenu ugla karlice za 20-30%.

To dalje uslovljava povećanu krivinu u lumbalnom delu kičme. Što je direktni uzrok bola u donjem delu leđa.

Srećom deformiteti stopala su u izvesnoj meri rešivi. Dođite u Top Gym da rešimo deformitete i učinimo telo funkcionalnim.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Izvrtanje skočnog zgloba vodi u nove povrede

Izvrtanje skočnog zgloba je česta povreda, ali ne i bezazlena. Kod osoba koje su često izvrtale skočni zglob primetio sam da imaju slabiju kontrolu mišića stabilizatora kuka. I to pre svega gluteus mediusa i gluteus maximusa.

Ova vrsta povrede utiče negativno na stepen neuralne kontrole pokreta. Time se narušava stabilnost celog elstremiteta, a zatim i celog tela.

Podudarnost sam uočio jer pri stabilizacionim pokretima nedavno povređeni klijenti nekontrolisano rade pokrete unutrašnje rotacije i pregibanja u zglobu kuka, što bi pomenuti mišići trebali kao antagonisti (mišići koji izvode pokret u suprotnom smeru) da spreče.

Zakažite testiranje u Top Gym-u da procenimo stepen povrede i funkcionalnost pokreta i zaštitimo telo od povreda u budućnosti.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Zašto se povređuje zadnja loža

Najčešći razlog povrede mišića je deficit u snazi i aktivaciji glutealnih mišića. Deficit u snazi znači nemogućnost da generišu adekvatan nivo sile, a slaba aktivacija da kasne u regrutaciji većine mišićnih vlakana. Mišići zadnje lože i gluteusi su sinergisti što znači da zajedno vrše pokret opružanja u zglobu kuka.

Mehanizam povrede je sledeći: kada jedna mišićna grupa radi slabije druga mora da radi više kako bi se nadomestio deficit. Najčešće se dešava da se gluteusi ugase a da mišići zadnje lože rade previše te se posle određenog vremena i povređuju.

Dođite u Top Gym da upalimo gluteuse i rešimo problem sa zadnjom ložom.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Misšići ledja se ne povredjuju jer su slabi već umorni

Koliko sam samo puta čuo pitanje „Kojim vežbama da ojačam mišiće donjeg dela leđa?“, toliko puta dođem u iskušenje da sagovorniku sa kojim razgovaram kažem da nisam osoba sa kojom treba o tome da priča. Razlog za to je jer me to pitanje pitaju isključivo oni koji imaju posturalne probleme, a pre svega izraženu lumbalnu lordozu.

Njihovi mišići leđa nisu slabi. Čak šta više, veoma su jaki. Razlog za to je jer su hronično napeti i pod stalnim opterećenjem. Razlog zbog kojeg me pitaju za odgovarajuće vežbe je osećaj opterećenja ili napora u donjem delu leđa, te misle da će jačanjem rešiti problem. Problem nije u slabosti mišića, već u njihovom hroničnom zamoru jer trpe dugotrajno velika opterećenja, na račun drugih slabih mišića. Kada se obzirom na takvo stanje ovi mišići dodatno izolovano jačaju stanje se pogoršava i povrede nastaju posle kratkog vremenskog perioda.

Ono što treba uraditi u takvim situacijama je jačanje mišića glutealne regije, jer su oni glavni opružači kuka, a ne lišići leđa. A istovremeno jačanje stomačnih mišića sa kičmom u neutralnoj poziciji. To znači niti u flexiji niti u extenziji.

Na taj način mišići donjeg dela leđa će se rasteretiti dodatnog napora koji su vremenom kompenzujući slabosti ostalih grupa mišića preuzeli na sebe. Čime će se funkcionalnost celog tela povećati.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Bolovi u ledjima mogu biti posledica problema sa primicačima

Sve je veći broj ljudi koji imaju probleme sa bolovima u donjem delu leđa. Pošto je ljudsko telo složen sistem, u kojem jedan deo tela ne funkcioniše nezavisno od drugih delova, u identifikaciji problema treba sagledati širu sliku. Stabilnost u predelu donjeg dela leđa se narušava lošom pokretljivošću kukova. Kada kukovi nisu dovoljno pokretljivi mišići u donjem delu leđa trpe hronično veća opterećenja, što posle određenog vremena stvara bol.

Primicači ili aduktori su mišići koji se nalaze sa unutrašnje strane butine i izvode pokret približavanja jedne noge drugoj. Kada su ti mišići nedovoljno razgibani nemoguće je dovoljno podići nogu na stranu, jer se oni suviše rano zategnu i onemogućavaju pokret nagore. Pri svim pokretima kada je neophodno napraviti veliki opseg pokreta na stranu, dolazi do zatezanja pomenutih mišića i kompenzatorno mišići leđa pomažu u izvođenju pokreta. Kada se u zglobu kuka ne mogu izvoditi pokreti adekvatnog opsega mišići leđa koji izvode pokrete naginjanja tela na stranu pokušavaju da pomognu. To dovodi do toga da usled čestih i prevelikih opterećenja nadražuju nerve koji iniciraju bol.

Problem tada nije u mišićima leđa koji su hronično napeti, već u nedovoljnoj pokretljivosti mišića nogu koji umanjuju pokretljivost kukova. U tom slučaju treba istezati mišiće nogu do granice bola, kako bi se pokreti izvodili u zglobu kuka a ne u lubmalnom delu kičmenog stuba koji treba da bude stabilan. Jer osnovna funkcija mišića leđa je obezbeđivanje stabilnosti kičmenom stubu.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Zašto ne treba nositi steznike za skočni zglob

Povrede skočnog zgloba su česte. Najčešća povreda izvrnuće zgloba na spoljašnju stranu. Posledice izvrnuća su povreda ligamanata koji se nalaze sa spoljašnje strane zgloba. U lakšim slučajevima dolazi do nategnuća ligamenata dok u težim slučajevima ligamenti pucaju.

Nakon što se povreda sanira sportisti najčešće nose steznike za skočni zglob sa ciljem bolje stabilizacije zgloba. Mnogi se odlučuju za nošenje steznika samo zbog osećaja sigurnosti, jer je povreda koju su imali bila bolna ili traumatična.

Nekoliko je razloga zašto ne treba nositi steznik za skočni zglob:

  1. Smanjen opseg pokreta u skočnom zglobu kompenzatorno dovodi do potrebe za povećanim amplitudama pokreta u zglobu kolena, koje tako trpi veća opterećenja. Nedovoljnom pokretljivošću skočnog zgloba narušava se stabilnost kolena i povećava rizik od pojave bola u prednjem delu kolena i povrede prednjih ukrštenih ligamenata.
  2. Stabilnost skočnom zglobu treba da pružaju mišići stopala, potkolenice i mišići oko zgloba kuka, a ne pasivni stabilizator kao što je steznik. Posledica toga je smanjena aktivnost mišića stabilizatora i narušavanje međumišićne koordinacije.
  3. U stopalu i skočnom zglobu se nalazi veliki broj proprioreceptora. Proprioreceptori imaju ulogu u prikupljanju informacija o položaju delova tela i promenama položaja. Obzirom da se nalaze u predelu stopala bitni su u održavanju ravnoteže celog tela. Kada steznik pomaže u stabilizaciji skočnog zgloba proprioreceptori su onemogućeni da adekvatno odrede položaj segmenata tela a time i potrebu za uključivanjem u rad pojedinih mišića.

Nakon perioda rehabilitacije od povrede skočnog zgloba sportista treba da nastavi sa treningom bez nošenja steznika, ukoliko to nije moguće rehabilitaciju treba nastaviti jer povreda nije u potpunosti sanirana.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Zašto te bole ledja kada radiš trbušnjake?

Prilikom izvođenja vežbi za jačanje trbušnih mišića koje se rade ležeći na leđima sa podizanjem nogu, kod nekih osoba se javlja bol u predelu leđa. Objašnjenje za pojavu bola u predelu leđa nije lako dati jer se pokreti izvode u zglobu kuka i nebi trebali da iritiraju nerve i mišiće u predelu donjeg dela leđa.

Krivac za pojavu bola u ovim pozicijama je mišić koji se zove Psoas major. Paradoks u funkciji ovog mišića je taj da vrši pokrete pregibanja (flexije) i opružanja (extenzije) donjeg dela kičmenog stuba. To je jedini za sada poznati mišić koji izvodi pokrete u jednom zglobu (ili grupi zglobova kao što je donji deo kičmenog stuba) u jednoj ravni ali u dva različita smera.

Gornja vlakna mišića se pripajaju na bočnim stranama pršljenova i izvode extenziju gornjeg dela lumbalnih diskusa. Dok donja vlakna istog mišića se pripajaju sa prednje strane pršljenova i vrše flexiju donjeg dela lumbalnih diskusa.

Pored svega toga psoas major ima ulogu u stabilizaciji kičme. On je posturalni mišić koji ima dominantno spora mišićna vlakna i pruža stabilnost kičmenom stubu sa prednje i bočnih strana. Kada se rade gore pomenute vežbe menja se ugao pod kojim mišić ispoljava silu.

Ako su noge u donjoj poziciji na nekoliko centimetara od podloge psoas major istovremeno vrši stabilizaciju donjeg dela kičme i pregibanje u zglobu kuka. Krak sile mišića je mali i gornji pripoj mišića koji se nalazi kao što sam napomenuo na kičmenim pršljenovima se pomeraju nadole poraveći krivinu u donjem delu leđa, što kod pojedninih osoba stvara bol. Kada se noge podignu u višu poziciji krak sile mišića se povećava i lakše mu je da stabilizuje kičmi i istovremeno povlači noge nagore.

Ukoliko izvođenje ove vežbe stvara bol ne treba je raditi. To ne znači da je ta vežba loša, već da za određene osobe može biti štetna. Potrebno je pre toga ojačati i ostale stabilizatore donjeg dela kičme koji će zajedno sa psoasom adekvatno stabilizovati kičmeni stub kada su natkolenice u položaju flexije. U tom slučaju se stabilnost lumbalnog dela kičme neće narušiti dok se izvode pokreti u zglobu kuka.

Vežba kao takva nije loša i treba je raditi, ali nije prikladna za osobe sa slabim mišićima trupa.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Da li je trener glavni krivac za povrede sportista?

Uzroci povreda u sportu su mnogobrojni. Najčešće ne postoji samo jedan razlog za nastanak povrede, već je to zajednički zbir nepovoljnih faktora koji se manifestuju tokom određenog vremenskog perioda. Razlog za nastanak povrede može biti manjak motivacije sportiste koji može biti posledica vantrenažnih faktora kao što su neisplaćene premije, porodični problemi, promena mesta stanovanja itd. U tom slučaju manje motivisan sportista koji se takmiči ili trenira sa maksimalno motivisanim protivnikom rizikuje nastanak povrede jer je koncentracija na nižem nivou od neophodne.

Kada se u jednoj ekipi nekoliko igrača povredi u kratkom vremenskom periodu sigurno postoji problem u organizaciji treninga, a ukoliko igrači imaju slične vrste povreda jasno je da se prave očigledni propusti u određivanju opterećenja u treningu.

Takva situacija je upravo u košarkaškom klubu Partizan.

Duško Vujošević je odličan trener i to je dokazao mnogo puta, ali u situaciji u kojoj se nalazi trenutno mora da snosi potpunu odgovornost za zdravstveno stanje ekipe. Takođe, on je birao stručni štab koji se zajedno sa njih bavi fizičkom pripremljenošću igrača. Interesantno je napomenuti da su igrači Partizana i u prethodnim sezonama imali sličan broj utakmica i učestvovali u nekoliko takmičenja istovremeno, ali nikada igrači nisu bili ovoliko povređeni.

Krenimo od analize povreda. Tri košarkaša Partizana su povredili prednje ukrštene ligamente kolena u periodu od 6 meseci. Glavni razlog povrede ovog tipa je veliko trenažno opterećenje, pre svega veliki obim rada. Manjak kvalitetnih i talentovanih igrača se ne može uvek nadoknaditi velikim brojem treninga, ovo je potvrda toga. Ne želim da sumnjam u visok nivo fizičke pripremljenosti igrača što je drugi razlog povrede prednjih ukrštenih ligamanata kolena, te se može zaključiti da su trenažna opterećenja kojima su bili izloženi igrači na granici adaprabilnih mahanizama ljudskog tela, na koja u jednom trenutku nisu mogli da se adaptiraju i došlo je do povrede.

Određivanjem trenažnih opterećenja se ne bavi samo glavni trener već ceo stručni štab na čelu sa njim koji donosi konačne odluke. Kao što sam napomenuo igrači se prethodnih sezona nisu povređivali u ovoj meri kao ove sezone iako je trener gotovo svih sezona bio Duško Vujošević. Ali menjali su se kondicioni treneri. Kada glavni trener insistira na velikom obimu rada kondicioni trener mora da se prilagođava svoj deo posla tom režimu i na vreme prepozna objektivne znake premora i pretreniranosti kod pojedinih igrača, kako nebi došlo do povreda i velikih oscilacija u sportskoj formi. Ukoliko se trening ne prilagođava nivou treniranosti igrača koji trpe najveća trenažno – takmičarska opterećenja rizik od povrede se povećava.

Očigledno stručni štab na čelu sa glavni trenerom ne prepoznaju objektivne znake zamora kod igrača i ne koriguju trenažna opterećenja na vreme. Prethodnih godina to su radili gotovo odlično i broj povređenih igrača je bio minimalan, uz napomenu da su to uglavnom bile lakše povrede koje su zahtevale oporavak od nekoliko nedelja, a ne nekoliko meseci.

Glavni trener ima najveće zasluge kada se postužu dobri rezultati i isto tako najveću odgovornost kada je pola ekipe povređeno.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.