Prvi rodjendan smart-movement.com

Početak februara 2012. godine bilo je vreme kada sam konačno relizovao svoju želju o pisanju bloga na spostvenom sajtu. U februaru 2013. navršava se prva godišnjica postojanja sajta SMART-MOVEMENT.COM. Analizirajući šta sam sve napisao u prethodnih godinu dana zadovoljan sam i motovisan da nastavim sa pisanjem. Drago mi je što ima ljudi zainteresovanih za čitanje mojih postova o vežbanju i nadam se da će ih biti još više u narednom periodu.

Vreme nastanka sajta podudara se i sa vremenom kada sam počeo da radim sa rekreativnim vežbačima. Dotadašnji rad sa sportistima unogome se razlikuje od treniranja rekreativaca. Od tada sam mnogo toga naučio, jer sve ono što piše u knjigama drugačije se sagledava kada se prepliće sa praksom. Prethodna godina bila je izuzetno bitna i uspešna jer sam otvorio sopstveni fitnes studio i sada mogu svoje ideje da realizujem još efikasnije.

U narednoj godini pisaću više postova nego u prethodnoj. Stekao sam malo rutine pa mi pisanje sada ide malo lakše. Novina na sajtu u budućnosti biće znatno veći broj video snimaka različitih vežbi. To će uglavnom biti vežbe koje su moj izum J ili pak vežbe koje sam video kod drugih vrhunskih trenera, a koje smatram izuzetnim.

Želim da se zahvalim svima koji prate dešavanja na sajtu. Podstičem vas da komentarišete što više kako bi unapredio sadržaj sajta i pisao o temama koje su vam interesantne. Nadam se da nisam izneverio vaša očekivanja do sada i svom snago ću se potruditi sa teme o kojima budem pisao budu što sadržajnije, jasnije i kvalitetnije.

Hvala vam na podršci.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Aktivna ili pasivna pauza u treningu

Dužina pauze između vežbi ili serija jedne iste vežbe najčešće zavisi od stepena aktivacije centralnog nervnog sistema (CNS) u izvođenju pokreta. S tim u vezi kada se radi na razvoju maksimalne snage primenom velikih opterećenja pauza bi trebala biti duga kako bi se pored odmora mišićnih vlakana odmorili i moto-neuroni koji su iscrpljeni jer je pražnjenje bilo veliko usled velikih zahteva da bi se opterećenje savladalo. Takođe kada se izvode maksimalno brzi pokreti pražnjenje moto neurona je veliko i pauza treba da bude duga. Za razliku od pomenutih primera kada se trenira sa ciljem razvoja izdržljivosti u snazi ili povećanja mišićne mase pauze bi trebale biti kratke.

Produžena pauza ima za cilj prvenstveno odmor CNS jer je potrebno više vremena za resintezu neurotransmitera koji omogućavaju pražnjenje moto-neurona nego za resintezu energenata u mišiću da bi se rad ponovo obavljao.

Prilikom izvođenja vežbi koje se izvode sa maksimalnim ili submaksimalnim opterećenjima i brzinama preporučena dužina pauze je 3 do 5 minuta. Sa praktičnog aspekta postavlja se pitanje, može li se ovo vreme iskoristiti kako bi se postigli još neki trenažni ciljevi?

Pauza se odlično može iskoristiti i rako vrlo ekonomično iskoristiti predviđeno vreme za trening. Tokom trajanja pauze veoma uspešno se može raditi na razvoju mobilnosti zglobova, aktivaciji određenih mišićnih grupa ili pak pasivnom istezanju mišića. Pored toga neophodno je uzeti u obzir nekoliko principa:

  • vežbe moraju biti malog intenziteta,
  • bilo bi dobro da ne zamaraju mišićne grupe koje su najaktivnije tokom osnovne vežbe,
  • pasivno istezanje nije uvek preporučljivo raditi u glavnom delu treninga…

Na ovaj način bez produžavanja trajanja treninga moguće je efikasno popuniti pauze između serija ili u velikoj meri uticati na otklanjanje posturalnih deformiteta, smanjenju asimetrije leve i desne strane tela i još mnogo drugih ciljeva. Tako se prilikom pravljenja programa rada osnovna vežba može obeležiti znakom npr. A1 a pomoćna vežba (u pauzi) A2 i one se naizmenično izvode.

A1 – osnovna vežba

A2 – pomoćna vežba (vežba koja se radi u pauzi)

Broj serija pomožne vežbe može biti manji nego osnovne (npr. 6 serija osnovne vežbe, a 5 serija pomoćne) tako da se sa završetkom rada na poslednjoj seriji osnovne prezazi i na sledeći set vežbi.

Vrlo je praktično i efikano. Probaj!

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Zašto su Nemci najbolji

Nemačka je jedna od najuspešnijih sportskih nacija na svetu. I to ne bez razloga. Članak koji sam pročitao nedavno na sajtu www.mondo.rs predstavlja jasno objašnjenje zašto je to tako.

Dva ponajbolja igrača fudbalskog kluba Bajern iz Minhena kažnjeni su jer na trening nisu došli u čarapama iste boje kao ostali fudbaleri. Pravila su pravila. Članak u celini možete pročitati klikom na ovaj link.

U FC Bayern Munchen se jasno znaju kriterijumi na osnovu kojih se vrši izbor trenera i sportskih funkcionera, što kao posledicu ima kvalifikovane i stručne osobe na pozicijama sa kojih se donose važne odluke. Osobe sa znanjem i kredibilitetom postavljaju pravila, ko ne poštuje pravila snosi posledice. Kada se tako regulišu odnosi ne ostaje prostora za (glupa) pitanja tipa:

  • Zašto igra ovaj igrač, a ne onaj?
  • Zašto se igra ova odbrana, a ne ona?
  • Zašto se ova vežba radi 5 serija, a ne 4?
  • Zašto baš ja?
  • ……

To potvrđuje izjava renomiranog fudbalskog trenera Bernda Šustera o dolasku Pepa Gvardiole na mesto trenera Minhenske ekipe i hijerarhiji koja je godinama uspostavljana: “Otežavajuća okolnost za Gvardiolu bi mogao da bude autoritet koji čelni ljudi Bajerna svakako imaju. Matijas Zamer kao sportski direktor, Karl-Hajnc Rumenige kao potpredsednik i Uli Henes kao predsednik kluba, su ljudi koji imaju veliki autoritet ne samo u klubu, nego i u celom nemačkom fudbalu. Veoma je teško izboriti se sa njima, jer oni imaju svoj način vođenja kluba, koji se može razlikovati od Gvardiolinog. Bajern je zahtevan klub, ali on takođe vodi računa o svojim igračima i trenerima.”

Zato je nemoguć scenario da pod nerazjašnjenim okolnostima klub duguje nekoliko desetina miliona evra, kao na primer FK Crvena Zvezda, a da za to niko na odgovara. I na kraju ko rešava problem – država. Pa nije država predsednik i premijer, nego svi mi koji plaćamo porez. I baš smo srećni što se našim parama vraćaju dugovi koje su napravili dobro znani pojedinci.

Na ovako bezazlenim primerima najbolje se vidi koliko je sistem jak i postojan. Sa dovođenjem Gvardiole svakako nisu pogrešili.

Svaka im čast!

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Najgora vežba ikada

Prilikom kreiranja plana i programa treninga za pojedinca ili grupu sportista potrebno je uzeti u obzir veliki broj faktora. Neki od najbitnijih su: uzrast, pol, antropomotoričke sposobnosti, trenažno iskustvo, nivo treniranosti, sposobnost usvajanja novih kretnji i pokreta, faza trenažnog procesa, prethodne povrede, posturalni status, morfolofki status, trenažni ciljevi itd.

Obzirom da je ovo samo nekolicina faktora koji utiču na sačinjavanje plana rada, ne postoji univerzalno najbolji program treninga ili trenažni metod ili vežba. Naravno da u skladu sa potrebama i ciljevima različite vežbe zauzimaju svoje mesto kao deo određenog plana rada. Međutim, pojedine vežbe bez sumnje nanose više štete nego koristi, te ih u skladu sa tim ne treba primenjivati.

Ne bih ni za jednu vežbu rekao da je najgora, ali ne mogu da se ne složim sa naslovom sledećeg videa.

Asocira li vas izvodjenje ove vežbe na jednu vrlo često primenjivanu vežbu kako kod profesionalnih sportista, tako i rekreativnih vežbača?

Bez sumnje – TRBUŠNJACI.

Ne želim da diskutujem o tome, da li se vežba izvodi pravlino ili ne. Već, da li je veći benefit ili šteta koja se nanosi telu (tačnije lumbalnom delu kičme) izvodjenjem ove ili sličnih vežbi?

Po Joint-by-joint (Michael Boyle) pristupu treningu lumbalni deo kičmenog stuba treba da bude stabilan.

Prethodno prikazanom vežbom narušava se stabilnost lumbalnog dela kičmenog stuba. Stabilnost kičmi pružaju mišići koji je okružuju – mišići trupa:

  • rectus abdominis,
  • obliques externus,
  • obliques internus,
  • transversus abdominis,
  • erector spinae,
  • multifidus.

Postavlja se pitanje da li je ove mišiće potrebno trenirati u dinamičkim ili statičkim uslovima rada? Na ovo pitanje odgovor se može dati ukoliko se zna funkcija mišića trupa.

Ako se na osnovu tradicionalnog pristupa treningu prihvati da je funkcija mišića trupa generisanje sile u funkciji vršenja pokreta – pregibanja, opružanja, rotacija (u levo i u desno) i otklona (u levo i u desno). Proizilazi da vežbe treba sprovoditi u dinamičkim uslovima i time narušavati stabilnost kičmenog stuba. U suprotnom funkcije mišića trupa su suprostavljanja pokretima i zadržavanje stabilnosti. Te bi preporuka za sprovođenje treninga bila, vežbajte mišiće trupa u statičkim uslovima.

Više o funkcijama mišića trupa i načinu treniranja u nekom od narednih postova.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.

Rotirajuća baza – ANTERIOR PELVIC TILT (III deo)

Nakon objašnjenja uzroka nastanka i posledica Anterior pelvic tilt, u trećem (poslednjem) delu biće objašnjene trenažne metode kojima se može uticati na pozicioniranje karlice pod fiziološkim uglom. Nazive preporučenih vežbi navodiću na engleskom jeziku jer za mnoge od njih ne postoji naziv na srpskom jeziku.

Obzirom da je prenapetost i skraćenost pregibača kuka (iliopsoas i rectus femoris) jedan od osnovnih uzroka nastanka APT istezanje pomenutih mišića je prioritetni cilj. Uspostavljanjem funkcionalne dužine pregibača kuka ostvaruje se pozitivan odnos na poziciju karlice i stepen opterećenosti kolena. U blizini zgloba kolena se pripajaju flexori kuka i usled prenapetosti, posledice se prvo manifestuju na tkivu u blizini pripoja. Preporučene vežbe za istezanje pomenute mišićne grupe bi trebalo sporovditi tokom pripremnog i završnog dela treninga u trajanju od po 15 sec. u 2-4 serije.

Paralelno sa istezanjem pregibača kuka neophodna je aktivacija, a zatim i povećanje snage glutealnih mišića (gluteus maximus, medius i minimus). Adekvatnom funkcijom glutealnih mišića omogućava se stvaranje protivteže flexorima kuka, a time i nivelacija ugla pod kojim se nalazi karlica. Aktivacijom i povećanjem snage ovih mišića koleno se dovodi u znatno povoljniji polozaj tj. omogućava mu se bolja stabilnost sa lateralne strane. Vežbe kojima se mogu postići pomenuti ciljevi su:

Aktivacija: glute bridge, side band walk, X-band walk, clamshell exercise, band resisted clamshell exercise, bowler squat, hip airplane exercise…

Vežbe snage: hip thrust exercise, squat (različite varijacije), lunges (različite varijacije), deadlift (različite varijacije), split squat, lateral squat, rotational squat, bulgarian split squat, step-ups, pull throughs exercise, glute-ham raise, reverse hyper…

Dobrom funkcijom gluteusa, mišići zadnje lože buta se dovode u znatno povoljniju poziciju jer se fiziološkim nagibom karlice njihovi pripoji približavaju. Normalno funkcionisanje ovih mišića omogućava dobru stabilnost kolena u sagitalnoj ravni i dobar transfer sila od stopala ka kukovima i u suprotnom smeru. Vežbe kojima je potrebno ojačati ovu grupu mišića su istovremeni pokreti extenzije kuka i flexije kolena:

Aktivacija: glute bridge, split squat, lateral squat, rotational squat…

Vežbe snage: glute-ham raise, eccentric glute-ham, reverse hyper, swiss ball leg curl, bulgarian split squat, lunges (različite varijacije), deadlift (različite varijacije), step-ups…

Odnos u snazi mišića koji se pripajaju na gornjoj strani karlične kosti je podjednako bitan kao i u slučaju pregibača i opružača kuka. U slučaju APT, vrlo često su slabi stabilizatori lumbalnog dela kičme (obliqus externus, obliqus internus i transversus abdominis). Njihovo jačanje umanjuje lumbalnu lordozu i smanjuje tenziju koju trpe extenzori spinae. Vežbe kojima se utiče na mišiće stabilizatore trupa u celini su:

Aktivacija: dead bugs exercise, bird dog exercise, front plank, side plank…

Vežbe snage: feet elevated side plank, hanging leg raises, tall-kneeling pallof press, half-kneeling pallof press, tall-kneeling cable lift, half-kneeling cable lift, tall-kneeling cable chop, half-kneeling cable chop, swiss ball jackknife, swiss ball rollout, barbell rollout, ab wheel rollout, reverse crunch, TRX oblique twist, blast strap fallout…

Mišići koji okružuju lopaticu i vrše pokrete pomeranja iste u različitim smerovima kod osoba koje imaju APT, su slabi zbog jakih i prenapetih grudnih mišića. Grudne mišiće  je zato potrebno istezati, uz istovremeno jačanje srednjeg i donjeg dela trapeziusa, romboideusa i seratus anteriora. Funkcije pomenutih mišića su retrakcija i rotacija lopatice na gore, s tim ciljem i preporučene vežbe se upravo sporvode kroz te pokrete:

Aktivacija: scapular wall slide, forearm wall slides with band, YTI scapular stabilisation exercise…

Vežbe snage: seated row, face pulls, rear delt fly, inverted row, dumbbell row, chest supported row, TRX row, lat pulldown, scapular push-up, chin-ups…

Na extenzore vrata je potrebno obratiti posebnu pažnju, obzirom da imaju tendenciju na prenapetosti. Svojom narušenom funkcijom pored ostalog vrše pritisak na krvne sudove i nerve, narušavajući protok krvi i nervnih impulsa u glavu. Zato je gornji deo trapeziusa i levator scapulae potrebno istezati, a flexore glave ojačati da bi dve antagonističke mišićne grupe bile u ravnoteži i držale glavu u uspravnom položaju.

Zaključak je, da u odnosu na položaj mišićnih grupa, ciljevi treninga treba da budu razvoj snage ili povećanje dužine mišića. U slučaju očiglednih posturalnih poremećaja, kao što je i APT, površinski mišići su suviše aktivni, a duboki neaktivni i slabi. Aktivacijom i jačanjem dubokih mišićnih grupa poboljšava se motorna kontrola, segmentarna stabilizacija, fina koordinacija pokreta i najvažnije smanuje stres koji trpe površinski mišići.

Omogućite telu da se kreće efikasno i ekonomično, tako što ćete izgraditi dobru bazu.

Bojan

Sva prava zadržana. Nijedan deo ovog teksta se ne može samovoljno umnožavati bilo kakvim putem bez podnesene potvrde i dopusta od strane autora.